Rezime posljednje 4 utrke

U posljednjih 4 vikenda nastupio sam na 4 utrke; Trail Soave-Bolca, Grobnik Trekking, Trail Dei 3 Castelli i Atletska Utrka Drenovica.

Pa krenimo redom.

04.05. Trail Soave-Bolca

Ovo je bilo talijansko prvenstvo u ultra trailu. Start je bio u malom mjestu pored Verone – Soave, a cilj je zavrsio na 900m visokom mjestu 45km dalje u brdima – Bolca. Visinske je bilo za savladati cca 1800m.

Odmah u startu na prvom brdu sam se odvojio od svih i krenuo solo. Bilo mi je nevjerovatno lagano, a konkurencija mi je djelovala presporo pa sam odlucio krenuti sam. Staza je bilo ekstremno lose oznacena i na nekim dijelovima osjecao sam se krajnje glupo i nesigurno jer ni sam nisam znao kamo idem. Slijezao sam ramenima koga god sam vidio na stazi od organizacije. Stvarno kriminalno lose oznacena staza. Nakon 10km imao sam prednost u odnosu na drugog preko 5minuta, no onda je sve krenulo nizbrdo zbog toga sto sam pogrijesio stazu 2x i gubio se dok nisam pronasao pravu stazu. 2,5km sam napravio vise od konkurencije. Kada sam pronasao pravu stazu nasao sam se na nekoj 40.toj poziciji i opet krenuo ispocetka. Nisam planirao odustati od trke nego idem dati sto mogu pa sto bude. Dao sam sve od sebe i sa negdje 40. pozicije do 35.tog kilometra sam uspio doci do 2. pozicije sa samo 5 minuta zaostatka za prvoplasiranim, no to sto sam se isforsirao da napredujem ponovo u plasmanu me je kostalo jako puno energije i morao sam to platiti zadnjih 10km. Do kraja sam izgubio 5 pozicija i tako zavrsio kao 7. u ukupnom poretku. S obzirom sto mi se desilo i kakav je bio tijek trke mogu biti zadovoljan postignutim. Trka je veoma trcljiva, puna blata, trave, i nije tehnicki zahtjevna. Bas trcljiv trail. Organizacija je solidna, sve je pokriveno; prijevoz na start s cilja, rucak, tusiranje nakon utrke i drugo.

10.5. Grobnik Trekking

Ovo mi je bilo prvo treking iskustvo. Nastupio sam na najduzoj utrci u duzine od 40km(ultra). Posto se jednostavno neznam orjentirati trcao sam cijelo vrijeme s Mauriciom koji sve to zna. Da nije bilo njega – moja prica o zavrsavanju trke bi bila rijesena vrlo brzo na pocetku 🙂 Sretan sam da sam uopce zavrsio i zaista ova utrka mi je posluzila da budem cca 6h na nogama. Pozicija uopce nije ni vazna.

18.5. Trail dei 3 castelli

Jako zanimljiva utrka u njenom prvom izdanju. Ja sam nastupio na Duzoj utrci koja se u zadnji trenutak skratila zbog sigurnosnih mjera, nevrijeme. Umjesto originalnih 50km skracena je bila na 37km sa 3000m+-. Trka je brutala u pravom smislu. Veoma tehnicki zahtjevna i na nekim dijelovima iznimno opasna. Krenimo:

Odmah nakon 100m krece brutalan uspon u planine gdje smo se odvojili Francesconni i ja. I tako smo trcali skupa u brdo do nekog drugog raskrizja gdje nije bilo UOPCE OZNACENO kamo treba skrenuti. Nakon cesanja po glavi i divljanja kamo su oznake; odlucili smo pricekati sljedeceg natjecatelja pa mozda on zna gdje treba ici. Nakon 2′ se pojavio Nicola Giovanelli – Lokalni profi(la sportiva team), koji je dobro znao kamo treba ici. Posto je lose oznacena staza, Francesconi i ja smo odlucili da je “MOZDA” bolje slijediti njega 🙂 Opet nevolje s lose oznacenom stazom… Prolazimo prvu kontrolu gdje se njih dvojica zaustavljaju po hranu i vodu, a ja nastavljam dalje jer sam imao sve sto mi treba sa sobom.

Kada su vidjeli da se ja ne zaustavljam, njih dvojica su se pozurila da me spoje i tako je bilo. prepusio sam Giovaneliju vodstvo(zna put). Slijedi uspon na neki vrh koji je iznimno tehnicki zahtjevan u toj mjeri da je dobar dio puta bilo osigurano klinovima i sajlama. A ostatak puta se penjete rukama i izlozeni ste na grebenu. Zanimljivo, ali jako tesko i na nekim dijelovima malo preopasno za trail trku. Popeli smo se na nekih 1710m visok vrh Cima Champon. Bilo je iznimno tesko penjati taj vrh. Vrtio mi se film u glavi ako je ovako strmo za gore, sto li nas ceka s druge strane?! I zaista, spust je bio mnogo gori. Spustali smo se dobar dio po snijeznoj kosini od 40 stupnjeva koja je bilo djelomice zaledena i to nije bila nimalo sala. Plus sto smo bili u magli i nisam vidio nista, kamoli bilo kakvu oznaku. Ovdje sam posljednji put vidio Giovanelija i posto dobro zna stazu to mu je osiguralo pobjedu. Ja sam se samo uzdao u njegove tragove u dubokom snijegu i ledu, te se nadao da su nekamo stici. Isao sam veoma oprezno po toj kosini toliko da mi je Francesconi takoder pobjegao. Padao sam po tom snijegu i ledu, skroz se izderao i smrznuo. Nakon nekih 20′ spusta dosao sma ispod granice snijega i tu opet pocinje trail. Slijedi 2. kontrolna tocka kroz koji prolazim kao treceplasirani. Nakon te tocke opet dugi uspon i dugi spust koji sam proveo sam. nakon toga slijedi dolazak u gradić Venzone i tu sam nakon trcanja po ravnom dijelu stigao Francesconija. Trcali samo skupa neko vrijeme i nakon nekog vremena opet obojica nismo znali kamo idemo. Isli smo u krivom smjeru gotovo 6-7minuta. Vratili samo se nazad i pitali nekog lokalca da li je vidio trkaca da li je mozda tuda prosao i u kojem smjeru. Pokazao nam je i krenuli smo trcati u tom smjeru i nasli nekako put. Ponovno jako lose oznacena staza. Bio sam dosta svjeziji od Francesconija te sam odlucio mu pobjeci na posljednjoj uzbrdici prije zadnje nizbrdice koja vodi u cilj. Prosao sam u cilj kao 2. ukupno.
Nakon utrke organizator mi se ispricavao zbog lose oznacene staze, zbog toga sto su je u zadnji moment odlucili skratiti i znao je da na dosta dijelova nije bila dobro oznacena. Van loseg oznacavanja duze staze; Trka je odlicno organizirana a domacini su vise nego susretljivi. Najvise me se dojmilo to sto su mi se natjecatelji krace utrke nakon sto su nam se staze spojile nekih 3km pred cilj micali u stranu da mogu proci i jos navijali za mene. Bas super.
Kasnije sam popricao s pobjednikom i cestitao mi na drugom mjestu kao i ja njemu na prvom. Rekao mi je da je znao da sam imao velikih problema s nalazenjem staze, te da je on dobro znao stazu i da na njoj redovito trenira. U svakom slucaju ovaj trail trka je bila odlicna i sigurno se vracam dogodine ovdje ako bude organizirana.

25.5. Drenovica 10km kros

U Puli se protekli vikend odrzala atletska kros utrka na 10km(tocnije 9,4). Zavrsio sam kao 2. u ukupnom poretku nekih 10” iza legendarnog Drage Paripovica. Zadovoljan. Vec 3 mjeseca nisam posteno protegnuo noge i bas mi je to nedostalajlo da u Puli budem brzi.

Zadovoljan trenutnom formom, jos da me malo posluzi sreca i da organizatori rade svoj posao kako treba, utrke bih sigurno zavrsio puno bolje.

Slijedi link koji vodi na blog od pobjednika Trail dei 3 castelli – Nicola Giovanellija u kojem navodi kako su trail utrke u italiji staze jako lose označene. http://nicolagiovanelli.com/errori-di-percorso-sbagliano-gli-atleti-o-gli-organizzatori/

SP

Damir

« Osobine Pobjednika     29. Plitvički Maraton »